Kako se očituje sindrom protresenog djeteta

Briga o bebi osim lijepih trenutaka donosi i puno stresa, suza na obje strane i neprospavanih noći. Roditelji se moraju naučiti nositi sa stresom uzrokovanim neprestanom plačom, koja može prerasti u frustraciju, ljutnju pa i impulzivne reakcije koje mogu naštetiti bebi i uzrokovati sindrom protresenog djeteta.

Sindrom protresenog djeteta je dijagnoza o kojoj se teško govori, a malo roditelja zna o čemu se zapravo radi. Ovaj sindrom nastaje kada dođe do ozljede mozga djeteta uslijed naglog i jakog protresanja ili udaraca. Sindrom protresenog djeteta je ozbiljan oblik zlostavljanja djece, no nije uvijek (ili bolje rečeno rijetko) namjeran. Najčešće se događa kada su roditelji ili skrbnici bebe umorni, frustrirani i bespomoćni jer dijete ne prestaje plakati.

Jako i naglo protresanje bebe uzrokuje da joj se glava naglo pomiče naprijed-nazad. Međutim, bebe imaju vrlo slabe vratne mišiće i ne mogu pravilno držati relativno veliku glavu. Zato je u prvim tjednima i mjesecima nakon rođenja jako važno paziti na pravilno držanje i rukovanje bebom. Protresanje bebe tijekom uspavljivanja ili zbog neprekidnog plača može uzrokovati trajnu ozljedu mozga i imati čak fatalne posljedice.

Sindrom protresenog djeteta (SBS, iz engleskog shaken baby syndrome) prema statistici najčešće se pojavljuje kod beba i male djece do dvije godine, a rjeđe se može dogoditi i kod djece do 5 godina. Nisu otporna ni djeca koja odrastaju u harmoničnim obiteljima, premda su posebno ugrožena djeca sa posebnim potrebama ili zdravstvenim problemima povezanim s čestim plačem (npr. kolike ili refluks).

Syndróm trasenia detí

Izvor fotografije: Freepik

Sindrom protresenog djeteta ima ozbiljne posljedice

Emocije mogu nadjačati svakog roditelja i u naletu očaja ponekad je dovoljan kratki trzaj djetetom. Statistike, nažalost, pokazuju da sindrom protresenog djeteta češće uzrokuju muškarci, mladi roditelji ili jednoroditelji (sama majka ili otac) te roditelji koji imaju nerealna očekivanja od djece.

Povećani rizik od nastanka SBS postoji u kućanstvima s nestabilnom obiteljskom situacijom, kod roditelja koji su pod stresom, pate od depresije, konzumiraju alkohol ili druge ovisničke tvari. Također su rizični čimbenici i obiteljsko nasilje te povijest zlostavljanja u djetinjstvu. Djeca koja učestalo i dugotrajno plaču, prerano su rođena ili imaju zdravstvene probleme, češće su žrtve sindroma protresenog djeteta nego bebe koje su mirne, zdrave i povremeno plaču.

Rijetko je ozljeđivanje djeteta namjerno, no i tako može biti smrtonosno. Sindrom protresenog djeteta može uzrokovati oštećenje mozga, krvarenje u mozgu ili oko njega, prijelome po cijelom tijelu uključujući lubanju, a može imati posljedice koje se javljaju i kasnije tijekom liječenja.

Sindrom protresenog djeteta ne nastaje vožnjom autom po neravnom terenu ni ljuljanjem u kolevci, kolicima ili skakanjem na koljenu. Do ozbiljne ozljede glave nasiljem (na engleskom se za sindrom protresenog djeteta koristi i naziv abusive head trauma, tj. ozljeda glave izazvana nasiljem) dolazi kada netko:

primijeni silu da protrese dijete
primijeni silu za namjerno bacanje ili ispuštanje djeteta
udari glavom ili vratom bebe o tvrdu površinu.

Kako se manifestira sindrom protresenog djeteta?

U najtežim slučajevima bebe pogođene sindromom protresenog djeteta mogu doći na hitnu pomoć ili liječniku sa konvulzijama, u šoku ili bez svijesti. U manje teškim slučajevima protresanje tijela kod djece može uzrokovati da dijete:

pokazuje manje pokreta nego inače
je razdražljivo i teško ga je smiriti
vrši povraćanje
ima poteškoće s dojenjem i/ili gutanjem
jede manje nego obično
ne smiješi se
izgleda ukočeno
ima konvulzije
ima poteškoće s disanjem
ima plavu kožu
ima zjenice različite veličine
ne može podignuti glavu
ima poteškoća u fokusiranju očiju ili praćenju pokreta
pao je u nesvijest.

Ako sumnjate da dijete (bilo vaše ili u vašoj blizini) ima sindrom protresenog djeteta, što prije (po mogućnosti odmah) posjetite pedijatra ili hitnu pomoć odnosno urgenciju. Mnogi simptomi sindroma protresenog djeteta, poput razdražljivosti ili povraćanja, mogu ukazivati i na drugu dječju bolest. Stoga je važno da liječnicima nikad ne zatajujete da ste protresli dijete i povrijedili ga, čak i nenamjerno.

U sumnji na ozljedu glave i moguću ozljedu mozga liječnik će napraviti oftalmološki pregled kako bi potvrdio ili isključio krvarenje unutar očiju. Slijedi rendgenski pregled cijelog tijela kako bi se otkrili prijelomi te CT ili magnetska rezonancija glave kojima se detektiraju mogući prijelomi lubanje, oticanje mozga i krvarenje u mozgu.

Bebu s potvrđenim sindromom protresenog djeteta treba dugoročno pratiti cijeli tim stručnjaka koji uključuje pedijatra, neurologa, neurokirurga, oftalmologa i endokrinologa. U ovaj tim često se pridružuju logoped, fizioterapeut i ergoterapeut. Naravno, cijeli terapijski proces ovisi o stupnju oštećenja mozga i dobi djeteta.

Bebama koje prežive sindrom protresenog djeteta često ostaju doživotne posljedice i mogu imati:

loš vid ili sljepoću
gubitak sluha
konvulzije
zaostali razvoj
poremećaje govora i učenja
probleme s pamćenjem i koncentracijom
dječju cerebralnu paralizu
slabost ili poteškoće s pokretljivošću
hormonske probleme.

Ako su poteškoće blage, roditelji ili liječnik ih ne moraju primijetiti i one se mogu pojaviti tek s polaskom djeteta u školu, kada se jave problemi s učenjem, koncentracijom ili ponašanjem.

Syndróm SBS

Izvor fotografije: Freepik

Kada beba plače, uzmite pauzu

Plač je jedini način na koji bebe mogu izraziti svoje potrebe. Bebe plaču kada nešto trebaju ili kada ih nešto boli. Mogu biti gladne, umorne, može im biti toplo ili hladno ili ih je potrebno presvući. Ponekad dijete plače bez očitog razloga, čak i kada je nahranjeno, presvučeno i u vašoj neposrednoj blizini. Često se dogodi da na prvi pogled neopravdan plač traje satima, a njegov uzrok otkrijete tek na dječjoj hitnoj službi ili kod pedijatra.

To što beba plače ne znači da ste loš roditelj. Ponekad se dječje potrebe mijenjaju iz dana u dan i beba možda treba nekoliko mililitara više mlijeka nego jučer. Možda su je mučili plinovi ili tihi refluks. Uzroci mogu biti različiti, a ne uvijek ih je moguće otkriti. Kada dijete stalno plače i ništa ne pomaže, možete osjećati ljutnju, frustraciju i dojam da gubite kontrolu nad cijelom situacijom. U takvim slučajevima isprobajte sljedeće korake:

Duboko udahnite i brojte do 10.
Pažljivo položite bebu na sigurno mjesto, primjerice u krevetić ili dječje gnezdo.
Otiđite u susjednu prostoriju i ostavite bebu samu samo s elektroničkom čuvaricom, čak i ako plače.
Uključite glazbu koja vas umiruje.
Nazovite člana obitelji ili prijatelja ili prijateljicu da vam pruže emotivnu podršku, a ako imate psihologa, obratite se i njemu.
Uključite se u jednostavne kućanske poslove poput usisavanja, brisanja prašine ili pranja posuđa.
Ako se ni nakon 10-15 minuta ne smirite, provjerite bebu, ali je nemojte uzimati u naručje.
Bebu uzmite u ruke tek kada imate kontrolu nad svojim osjećajima i kada ste potpuno smireni.
Ako dijete i dalje plače, pokušajte ga ponovno smiriti.
Ako opet ništa ne pomaže, nazovite pedijatra ili odnesite bebu na dječju hitnu pomoć.