Simptomi autizma kod djece

Poremećaj autističnog spektra kod djece očituje se na različite načine, što je jedan od razloga zašto je dijagnostika autizma tako dugotrajna. Autistična djeca uče, razmišljaju i doživljavaju svijet drugačije nego njihovi vršnjaci bez ovog poremećaja. Mogu se suočavati s različitim stupnjevima socijalizacije i komunikacije, a često se pojavljuju i problemi u ponašanju. Koji su znakovi autizma kod djece različite dobi?

Autizam, odnosno poremećaj autističnog spektra, može se pojednostavljeno opisati kao skupina neuro-razvojnih poremećaja koji utječu na mozak. Kod neke djece moguće je uočiti prve znakove autizma već u dobi od nekoliko mjeseci, no većina djece do ispravne dijagnoze dočeka nakon navršene treće godine.

Svako dijete s autizmom je drugačije i pristup, podrška i odgoj i/ili edukacija djece s poremećajem autističnog spektra ne mogu se primijeniti jednako. Sumnjate da vaše dijete možda ima autizam? U sljedećim redcima opisat ćemo znakove autizma kod nekoliko mjeseci starih beba pa sve do znakova autizma kod 4-godišnjeg djeteta.

Znakovi autizma kod djece

Dijagnostiku autizma osigurava tim iskusnih stručnjaka, no dobro je da svaki roditelj poznaje osnovne znakove poremećaja autističnog spektra. Rano otkrivanje autizma i uvođenje liječenja, odnosno terapije, može značajno poboljšati kvalitetu života djeteta i cijele obitelji te istovremeno roditelje i braću/sestre pripremiti za nadolazeće izazove.

Iako autizam pogađa svako dijete na drugačiji način, najraniji znakovi autizma kod dojenčeta ili vrlo male djece najčešće su kašnjenja u postizanju osnovnih razvojnih prekretnica, kao što su govor ili neverbalna komunikacija, tj. pokazivanje, gestikulacija i mimika. Malo dijete s autizmom možda neće reagirati na zvuk svog imena, često ima ograničen kontakt očima, a također izostaje uključivanje u igru s roditeljem ili vršnjakom.

Popis svih znakova autizma kod djece vrlo je iscrpan i može ozbiljno uplašiti roditelje. Znakovi su vrlo raznoliki i vrijedi pravilo da se dvoje djece s poremećajem autističnog spektra nikada neće ponašati potpuno isto.

Znakovi autizma kod djece

Izvor fotografije: Magnific

Znakovi autizma kod djece od 2 do 6 mjeseci

Često se raspravlja o tome je li moguće dijagnosticirati autizam već kod dvomjesečne bebe ili se znakovi počinju očitovati tek kasnije. Općenito je puno češće da se dijete autistično se ponaša između 12. i 24. mjeseca, pa je i formalna dijagnoza autizma u toj dobi prikladnija. Međutim, znakovi poremećaja autističnog spektra mogu se pojaviti i ranije, pri čemu su upozoravajući signal najčešće neke ponašajne karakteristike. U dobi od 2–6 mjeseci to su:

manjak kontakta očima;
ne prati pokretne objekte očima;
ne reagiranje na svoje ime;
osjetljivost na glasne zvukove ili nedovoljna reakcija na zvukove oko sebe;
nesposobnost hvatanja i držanja predmeta;
ograničen izraz lica;
ograničeno brbljanje ili kašnjenje govora;
slabo prepoznavanje lica.

Imajte na umu da beba može pokazivati neke od gore spomenutih znakova, ali to još ne mora značiti da ima autizam. U slučaju sumnje razgovarajte s pedijatrom i pažljivo pratite razvojne napretke bebe.

Znakovi autizma kod djece od 6 do 9 mjeseci

U dojenčadi u ovoj dobi već možete početi uočavati određene razlike u razvoju koje bi mogle ukazivati na poremećaj autističnog spektra. Autizam se kod djece od 6–9 mjeseci može očitovati na sljedeći način:

nezainteresiranost za određene zvukove (npr. dijete se ne okreće kako bi otkrilo odakle dolazi zvuk);
manjak privrženosti, odnosno mala potreba za privrženošću;
manjak kontakta očima;
ograničeno verbalno izražavanje (dijete se ne smije ili ne pišti, npr. kada je oduševljeno);
dijete možda ne poseže za predmetima;
ograničeni izrazi lica i/ili emocionalna reakcija;
ne pruža se prema roditelju kad ga idete podići;
izostaje korištenje gesti ili su one minimalne.

Znakovi autizma kod djece od 9 do 12 mjeseci

Prije proslave prvog rođendana važno je obratiti pozornost na postizanje razvojnih prekretnica. To što vaše dijete u 9. mjesecu još ne sjedi može, ali ne mora značiti da ima autizam. Kod djece u dobi od 9–12 mjeseci treba uočiti sljedeće znakove:

manjak izraza lica ili osmijeha;
manjak pokazivanja pažnje prema novim licima;
ne traži zvukove očima;
ne zna da je pozvano njegovo ime i posljedično ne reagira na svoje ime;
manjak smijeha, pištanja i pokazivanja privrženosti;
manjak interesa za tipične dječje igre (npr. skrivanje ispod deke, iza ugla i slično);
minimalno brbljanje ili nedostatak pojedinih riječi;
ograničeno korištenje gesti, kao što su mahanje, klimanje glavom ili pokazivanje;
ravnodušnost prema novom okruženju ili minimalno istraživanje okoline očima;
manjak interesa za igračke i predmete;
kašnjenje motoričkog razvoja - dijete kasnije počinje sjediti, stajati i puzati;
manjak interesa za drugu djecu osim vlastite braće/sestara;
manjak interesa za aktivnosti drugih (npr. dijete ne pokazuje interes za kuhanje kad je s roditeljima u kuhinji);
neobične reakcije na to kako stvari zvuče, mirišu, imaju okus ili kako izgledaju.

Znakovi autizma kod djece od 12 do 18 mjeseci

Najteže razdoblje za prepoznavanje upozoravajućih signala je godina do godine i pol. Kao što smo već spomenuli, formalna dijagnoza se obično postavlja oko dvije godine, pa ako kod svog djeteta u dobi od 12–18 mjeseci primijetite neke od dolje navedenih znakova, obavijestite pedijatra i počnite raditi na potvrđivanju ili isključivanju autizma.

Dijete rijetko uspostavlja kontakt očima - bebe imaju tendenciju prirodno gledati ljude u oči i s radošću istražuju i nepoznata lica, i to iz blizine. Obratite pozornost traži li vas dijete kad su prisutni drugi i kako se ponaša prema strancima. Ako ih ne primjećuje i ne reagira na njih, može se raditi o ranom znaku autizma kod jednogodišnjeg djeteta.
Dijete rijetko reagira na svoje ime i druge upute - djeca u dobi od 18 mjeseci reagiraju na svoje ime izrazitim kontaktom očima i voljno reagiraju na jednostavne društvene upute, primjerice mahanje za rastanak ili slanje poljupca. Gledaju predmet na koji ste pokazali i mogu izvršavati jednostavne naloge, kao što su dođi k meni, lijepo sjedni i slično.
Geste su ograničene - otprilike od jedne godine bebe otkriju geste kao oblik komunikacije, a većina djece od 16 mjeseci čak može koristiti do 16 gesti. Ako dijete ni u 18. mjesecima ne plješće, ne pokazuje, ne maše, ne šalje poljupce i ne klimne glavom, obratite pozornost.
Imitacija izostaje ili je minimalna - već osmomjesečna beba počinje oponašati jednostavne geste, pa ako dijete u dobi od godinu i pol ne imitira, to može biti znak autizma.
Izostaje igra pretvaranja - djeca s autizmom obično se ističu u samostalnoj igri, ali često se ne uključuju u igru pretvaranja koja vodi socijalizaciji i važan je dio razvoja. Među tipičnim igrama pretvaranja djece od 12 do 18 mjeseci spada pretvaranje da piju i jedu, prekrivanje dekama ili letenje ispruženih ruku.
Daje prednost predmetima pred ljudima - djeca s autizmom često žele biti sama ili s omiljenim predmetom i ne traže ljudsku interakciju. Zato se često kaže da su u svom vlastitom svijetu.
Neobični pokreti prstiju, ruku ili tijela - djeca s autizmom često pokazuju tzv. stereotipije, tj. ponavljajuće ili neobične pokrete tijela. Ponavljajuće ljuljanje, mahanje rukama, neobično ukočenje ili razmicanje prstiju pred očima te zatim mahanje mogu signalizirati autizam.
Ponavljanje neobičnih pokreta s predmetima - primjerice, vrlo precizno slaganje predmeta, okretanje kotačića autića umjesto igranja s autićem, postavljanje predmeta ispred ili uz oči i druge, manje funkcionalne načine interakcije s predmetima.
Neobične reakcije na zvukove, slike i teksture - djeca s autizmom mogu prekrivati uši rukama pri glasnom zvuku, uzrujavati se zbog etikete na košulji, odbijati specifične teksture hrane i pokazivati druge, manje tipične reakcije na predmete u svojoj okolini.
Kašnjenje ili nedovoljno brbljanje i jednostavne riječi - bebe počinju brbljati otprilike u 4. mjesecu, a prve prepoznatljive riječi izgovaraju oko prve godine. Zbog toga je manjak brbljanja i govora u 18. mjeseci osnovni znak autizma.

Dječak s cvijećem

Izvor fotografije: Magnific

Znakovi autizma kod djece od 18 do 24 mjeseca

Znakovi autizma kod djeteta od 2 godine (ili gotovo dvije) već su izraženiji, pa je upravo to ključna dob za dijagnosticiranje poremećaja autističnog spektra.

Stagnacija ili regres - dijete može prestati ostvarivati prekretnice ili početi gubiti vještine koje je već steklo. Dijete prestaje izgovarati 3 ili više riječi (npr. mama, tata, pa-pa), ne poštuje više upute u jednom koraku, prestaje oponašati pokrete, piti iz čaše bez prolijevanja ili gubi sposobnost da se samo nahrani.
Dijete ne pokazuje što želi - ne pokazuje na predmete koji ga zanimaju i kojima teži.
Ignoriranje osjećaja drugih - kada netko u prisutnosti djeteta plače ili pokazuje oduševljenje, dijete s autizmom možda neće reagirati na te emocije, ali umjesto toga ima vrlo neutralan stav.
Dijete ne hoda samostalno - hoda samo na prstima ili uz pomoć druge osobe.
Dijete ne govori i ne pokušava se komunicirati s drugima - autistično dijete u dobi od dvije godine možda ne govori ili za komunikaciju koristi jednostavnije zvukove, npr. brbljanje.
Dijete ne oponaša jednostavne pokrete - mahanje, pljeskanje, skakanje, ali i izostaje igra pretvaranja, npr. usisavanje ili telefoniranje.
Dijete ne reagira na jednostavne upute - kod djece s autizmom nedostaje sposobnost reagiranja na jednostavne upute, npr. gledaj, dođi ovamo, sjedni, uzmi to i slično.
Dijete se ne uključuje u jednostavne razgovore - ne reagira na jednostavna pitanja o omiljenoj igrački ili aktivnosti te preferira igru u privatnosti i tišini.
Dijete ima ograničen rječnik - koristi manje od sto riječi i možda ne zna ni svoje ime, imena bliskih osoba ili nazive aktivnosti.
Pri promjeni rutine dijete je u ekstremnom stresu i može osjećati tjeskobu.
Prisutan je fizički agresivan način ponašanja - kada je dijete uznemireno, preopterećeno ili netko ne udovolji njegovom zahtjevu, može gristi, grebati ili udarati.
Dijete traži specifična osjetilna iskustva - npr. žvakanje žvakaće gume ili vrlo čvrste zagrljaje.

Znakovi autizma kod djece od 2 do 5 godina

Kod mališana od 2 godine i djece predškolske dobi, uz gore spomenute znakove autizma dodaju se i drugi simptomi koji mogu ukazivati na poremećaj autističnog spektra. Zato se znakovi autizma kod 3-godišnjeg djeteta mogu očitovati ovako:

ponavljanje određenih riječi i fraza (ehokolalija);
specifični interesi ili fiksacije koje navodno zauzimaju većinu djetetove pažnje;
eksplozije i napadaji bijesa;
teškoće u socijalnim situacijama, npr. ukočenost pa čak i “zamrzavanje” u prisutnosti druge djece;
ekstremno izbirljivo jedenje do izbjegavajućeg restriktivnog poremećaja unosa hrane (ARFID).

Znakovi autizma kod školske djece i tinejdžera

Autizam se ponekad “skriva”, pa roditelji i okolina ne uspijevaju prepoznati simptome ili se radi o takvom obliku poremećaja autističnog spektra koji se u većoj mjeri počinje očitovati tek kasnije. Znakovi autizma kod školske djece i adolescenata mogu biti slični ili isti kao kod mlađe djece, a mogu se pridružiti i sljedeći znakovi:

potreba za vremenom da se oporavi nakon društvenih situacija ili prividno povlačenje;
osjećaj da ga ljudi oko njega ne razumiju ili osjećaj usamljenosti u gužvi ili grupi ljudi;
proživljavanje intenzivne tjeskobe, ljutnje, stresa ili preopterećenosti;
izravniji i tvrdoglaviji stav u društvenim situacijama, ponekad pogrešno shvaćen kao grubost;
često shvaćanje stvari doslovno, npr. poteškoće s razumijevanjem ironije i sarkazma, dosjetki ili metafora;
teškoće s razumijevanjem uobičajenog ponašanja u društvenim odnosima, npr. nerazumijevanje stanke za udah;
često prekidanje drugih ljudi, tj. upadanje u riječ;
teškoće s empatijom i stavljanjem u tuđu kožu te posljedična nemogućnost razumijevanja perspektive druge osobe;
preferiranje jasnih pravila i uputa;
problemi u snalaženju u društvenim situacijama koje nisu očite ili u kojima ne svi slijede ista pravila;
vršnjačko nasilje (bullying);
teškoće u uspostavljanju i održavanju prijateljstava ili drugih odnosa;
problemi u školi i nevoljkost da ide u školu;
problemi s mentalnim zdravljem, uključujući tjeskobu, depresiju, sindrom izgaranja i/ili suicidalne misli.

Još jednom naglašavamo da uočavanje jednog znaka ne znači da vaše dijete ima autizam. Važno je imati na umu da je svako dijete drugačije, stoga je potrebna temeljita i individualna dijagnostika. Kod neke djece može se očitovati više simptoma, ali se poremećaj autističnog spektra ne potvrdi, dok druga djeca mogu pokazivati samo minimalno simptoma, a ipak im se dijagnosticira autizam.

Rana dijagnostika i s njom povezana rana intervencija s odgovarajućom terapijom mogu imati značajan pozitivan utjecaj na djecu s poremećajem autističnog spektra. Ako imate osjećaj da s vašim djetetom nešto nije u redu, nemojte ignorirati svoju intuiciju i tražite pregled stručnjaka.

Ako želite podržati konkretnu obitelj s djecom koja boluju od poremećaja autističnog spektra već od rane dobi, pročitajte priču Anečke, Gabrijela i njihovih roditelja. U ovom članku saznat ćete i više o različitim oblicima autizma te kako doprinijeti financijski opterećujućoj terapiji za djecu s poremećajem autističnog spektra.

Izvor: