5 min. Prekomjerne reakcije djece na roditeljske opomene ili zabrane, često povezane s vikanjem, plačem, ljutitim riječima ili odbijajućim gestama, mogu biti uobičajeni oblici prkosa s kojima bi roditelj trebao znati kako se nositi. Problem nastaje ako su takvi ispadi dio svakodnevice i odrasli nad njima gube kontrolu. Često su im izvor pogreške u odgoju koje najmanjim članovima kućanstva omogućuju da preuzmu “komandu”.
Postoji mudra budistička izreka koja kaže: „S djetetom se ponašajte kao s princom u prvoj godini, kao s robom do dvanaeste, a od dvanaeste kao s prijateljem.“ Međutim, neki roditelji nekako zaborave postaviti zamišljene ograde, pa umjesto pristojno odgojenih mališana odjednom dobivaju razmažene princeze i neposlušne prinčeve. Takva djeca imaju mnogo zajedničkih obilježja:
- potpuno ignoriraju zabrane i naredbe;
- ne pokazuju nikakav respekt prema roditeljima;
- ostvaruju svoje agresivno, vikanjem, silom ili odbijanjem hrane;
- ne znaju podijeliti s drugima;
- često se vežu uz određene rituale;
- ne znaju ni zahvaliti ni zamoliti;
- ne podnose poraz.
Od roditelja, čija je prvotna uloga biti djetetu životni učitelj i savjetnik, odjednom se stvara pregovarač koji se trudi natjerati malog neposlušnika da sluša. No u mnogim slučajevima bez uspjeha. Ako se stoga želite izbjeći slične probleme, trebali biste znati gdje radite ključne pogreške u odgoju.
Dajete djeci prve i posljednje
Jedna od roditeljskih uloga je, naravno, brinuti se o svojim blagom i pružiti im ne samo krov nad glavom, nego i toplinu doma. Kupovati mališanima svaku sitnicu i udovoljavati im u svemu stopostotno, međutim, vodi samo do toga da će materijalne stvari i ljubaznosti smatrati samorazumljivošću i, što je još gore, očekivati velikodušnost i od drugih.
Često se događa da roditelji u nastojanju da „ne ograničavaju“ svog anđelića ne filtriraju što je za njega dobro, a što loše. Dopuštaju djetetu raditi bilo što ili se igrati s bilo čim, uključujući skupi tablet ili pametni telefon. Mali “ljubimci” jedu ono na što im se u tom trenutku poželi, a na televiziji bez imalo ustručavanja gledaju programe za odrasle.
Dijete, međutim, treba granice s obzirom na njegov pravilan razvoj, i fizički i mentalni, jer samo još ne može procijeniti što je za njega korisno, što je ispravno i prikladno, niti razumno može procijeniti informacije koje mu dolaze.
Sve radite umjesto svoje djece
Iako će se roditelj s planinom razbacanih igračaka i prljavim posuđem snaći lakše i brže, nije dobro ako takav način “reda” postane rutina. Naprotiv, time samo štetite svom potomstvu. Ako se, naime, djeci koja su naviknuta na takvu uslugu netko pokuša uskratiti dio njihove vlastite udobnosti, logično je da će doći do prkosa.
Najmlađe treba pripremiti za budući život u kojem će se svijetom snalaziti same. Upravo iz tog razloga roditelji ih postupno trebaju voditi prema većoj neovisnosti i pustiti ih da se nose s problemima i zadacima bez pomoći. Idealno je ako im povjerite određene aktivnosti, primjerice neke kućanske poslove. Moraju naučiti da nagrada dolazi tek nakon ispunjenih obaveza.
Ispričavate njihovo loše ponašanje
Ogromna je pogreška reći: „Pa to su samo djeca. Pa iz toga će izrasti.“ Velika je to zabluda! Dob nikada ne smije biti izgovor kojim ćete sve ispade lošeg ponašanja svog djeteta gurnuti pod tepih. Roditelji se često srame ponašanja svog “problematičnog” potomstva, osobito ako do takvih scena i naglih izljeva bijesa dolazi u javnosti. Umanjivanjem zapravo opravdavaju same sebe jer nisu uspjeli svladati odgoj.
Tolerirate da djeca prema vama nemaju poštovanje
Naravno da u malom čovječuljku treba razvijati sposobnost izražavanja vlastitog mišljenja. No što to vrijedi ako dijete prestane uzimati u obzir vašu autoritet? Mališani su veliki manipulatori i ako im dopustite da vam upute i jednu uvredu, nećete s njima argumentirano raspraviti nijednu zamjerku koju vam iznesu, ili ćete šutljivim toleriranjem njihove nepažnje prema vašim pitanjima dopustiti da se to nastavi, možete biti sigurni da će njihovo neznanje samo rasti – ne samo da ćete vi sami izgubiti ozbiljnost u njihovim očima, nego će takav obrazac ponašanja prenijeti i na druge osobe, poput djedova i baka, učitelja ili susjeda.
Nemate zajedničke aktivnosti s djecom
Ako ste već doveli potomke na svijet, trebali biste funkcionirati kao obitelj. Zajedno s djecom činite organsku cjelinu, pa svoje vrijeme ne biste trebali provoditi odvojeno. Ako stalno tjerate svoje najmlađe od sebe kako biste imali mir pri čišćenju, kuhanju ili vlastitim aktivnostima, pridonosite tome da će vaše dijete svoju pozornost tražiti na druge načine – puno uočljivije i agresivnije. Igra, naprotiv, obogaćuje obje strane. Kad budete s djecom provodili više vremena, dobit ćete i priliku da im bolje objasnite brojne stvari koje još ne razumiju te da shvatite njihov pogled na svijet.
Dajete djeci loš primjer
Nije bez razloga rečeno da ispravak uvijek treba započeti od sebe. Djeca su izvrsni promatrači i još bolji oponašatelji. Ponašanje svojih roditelja kopiraju jer su im dugo bili jedini uzori. Ako roditelj svom mališanu da obećanje, onda ga treba i ispuniti. Ako ga ne ispuni, dijete će to objasniti na svoj način – da se obaveze prema drugima mogu bez problema zaobići.
Isto vrijedi i za vikanje. Ako ne uspijevate prirodno nametnuti vlastiti autoritet, povišen glas vam neće pomoći. Naprotiv, tada djelujete nemoćno, često čak i smiješno, pa će dijete sljedeći put točno znati kako vas izbaciti iz ravnoteže. Osim toga, i vi ćete se loše osjećati jer ste izgubili kontrolu nad sobom.
Niste dosljedni u svojim odlukama
Ako kažete djetetu da treba ići spavati u osam, ili mu za neispunjeni zadatak date „kućni pritvor“, treba se svaki put držati svoje. Popuštanja najmlađima u ključnim stvarima još je jedna velika pogreška, jer tako mališani samo proširuju granice vlastite moći. Djeca su na neki način lukava i znaju da ako ste jednom popustili, to će funkcionirati i sljedeći put.
Ako vam dijete kaže da se više ne želi baviti nekom aktivnošću, pitajte ga za razlog. Ako je to zato što ga ta aktivnost stvarno ne zabavlja i želi se baviti nečim drugim, dajte mu priliku za promjenu. Jedini motiv u mnogim slučajevima, međutim, je samo obična lijenost ili želja da se izbjegne obaveza.
Zapamtite da je dosljednost u roditeljskom odgoju iznimno važna. Iako se ograničenja mogu činiti najmlađima napadom na njihovu vlastitu slobodu i neovisnost, ključna su kako bi ih zaštitila u prvim godinama života.
