8 znakova da je vaše dijete ovisno o zaslonu

Ovisnost ne pogađa samo tinejdžere i odrasle, nego i djecu. Mnogi stručnjaci slažu se u tome da djeca najviše pate od ovisnosti o ekranima i mogu čak imati simptome apstinencije. Dobra vijest je da se s ovisnošću o ekranu u djetinjstvu može prilično uspješno boriti. Kako ćete otkriti je li vaše dijete ovisno o mobitelu i računalu i što s tim učiniti?

Društvene mreže prisutne su u našim životima već neko vrijeme, ali tek su u posljednjih nekoliko godina postale sve dostupnije i za djecu i tinejdžere. Prosječni tinejdžer provodi na društvenim mrežama gotovo pet sati dnevno, što može imati razoran utjecaj na mentalno zdravlje i opću dobrobit djeteta. No pametne telefone mogu koristiti već djeca od dvije godine, a vještina s kojom znaju uključiti video na YouTubeu ili skrolati na Instagramu ili TikToku je alarmantna.

Ako dijete redovito prednost daje vremenu provedenom pred ekranom umjesto osobnom kontaktu, može se reći da je ovisno. Pod ekranom pritom ne mislimo samo na mobitele, nego i na tablete, računala i televizore. Ovisnost o ekranu može nastati zbog stimulacije, pri čemu podaci pokazuju da društveni mediji naglo povećavaju razine dopamina. Ovaj neurotransmiter, poznat kao kemijska tvar koja izaziva dobar osjećaj, povezan je s ponašanjem usmjerenim na traženje nagrade.

Djeca, ali i odrasli ovisni o ekranu, postupno se toliko urone u vrijeme provedeno pred ekranom da više ne mogu kontrolirati svoje ponašanje. Pred ekranom provode više vremena nego što su planirali, i to na štetu svega ostalog u njihovom životu. Kad nisu pred ekranom, njihove misli i emocije u stvarnom životu gotovo nedostaju, a opsjednuti su onim što će pogledati kad uzmu telefon u ruke ili kad sjednu za računalo.

Izvor fotografije: Freepik

Znakovi moguće ovisnosti

Ovisnost djece o ekranu očituje se kroz više znakova, a prisutnost jednog od njih automatski ne znači da je vaše dijete ovisno. Obratite pozornost na sljedeće znakove koji mogu upućivati na to da je vaše dijete ovisno o ekranima:

• Izbjegavanje osobnih doživljaja, kao što su susreti s prijateljima, sportski i obiteljski događaji, u korist vremena provedenog pred ekranom.
• Nadraženost ili izljevi bijesa kako se približava vrijeme zabrane (npr. ako kod kuće imate pravilo da se mobiteli ne smiju koristiti tijekom jela ili nekoliko sati prije spavanja, dijete postaje nervozno i razdražljivo kad shvati da se to vrijeme približava).
• Korištenje ekrana kao alata za regulaciju emocija (npr. kad je dijete pod stresom, posegne za telefonom).
• Gubitak pažnje i koncentracije tijekom korištenja ekrana (dijete vas ne doživljava dok razgovarate s njim, jer je toliko zaokupljeno sadržajem na telefonu i ne pamti što ste mu rekli, čak ni kad vam automatski odgovori).
• Izostajanje iz škole.
• Znakovi tjeskobe i depresije.
• Promjene u težini, mentalnom stanju i/ili aktivnosti.
• Izbjegavanje tipičnih društvenih prekretnica, kao što su školske proslave, prespavanja kod prijatelja, obiteljski odmori i susreti s prijateljima.

Kod mlađe djece roditelji mogu primijetiti i intenzivnu zaokupljenost ekranom, gubitak interesa za druge aktivnosti, frustraciju kad ne mogu koristiti ekrane i poteškoće s prekidanjem korištenja. Pozornost treba obratiti i na to kad dijete stalno povećava vrijeme koje provodi pred ekranom.

Pazite na simptome apstinencije

Ako ste kod svog djeteta primijetili simptome povezane s ovisnošću o ekranu i pokušali ste ograničiti to vrijeme, vjerojatno ste naišli na još jedan problem - simptome apstinencije. Budući da ovisnost o ekranu i društvenim mrežama ima sličan obrazac kao i uzimanje opojnih sredstava, stručnjaci se slažu da tijekom odvikavanja od ekrana djeca i tinejdžeri mogu proživljavati razdoblje apstinencije. Među najčešćim simptomima apstinencije povezanima s ovisnošću o ekranima su:

• tjeskoba
• nemir
• dosada
• FOMO (fear of missing out), odnosno strah da će nešto propustiti
• stalne kompulzivne misli o provjeri društvenih mreža i ekrana
• promjene raspoloženja
• razdražljivost
• fizički simptomi, najčešće problemi sa spavanjem ili glavobolje.

Kod djece i tinejdžera ovisnih o ekranima može se pojaviti i pojava nazvana sindrom fantomskog telefona. Djeca koja pate od tog sindroma opetovano provjeravaju džepove ili torbe i traže telefon za koji znaju da ga nema.

Roditelje će sigurno razveseliti informacija da simptomi apstinencije ne traju dugo i da su pozitivni rezultati liječenja ovisnosti o ekranu vidljivi već nakon nekoliko dana. Poboljšanje se očituje boljim snom, povećanom razinom energije, smanjenjem simptoma tjeskobe i depresije, povećanjem kreativnosti i, možda najvažnije, djeca ponovno pokazuju interes za osobni kontakt i žele se uključiti u različite aktivnosti.

Izvor fotografije: Freepik

Ovisnost se može spriječiti

Jeste li primijetili da vaše dijete s mobitelom u ruci provodi više vremena nego što je zdravo i pokazuje znakove ovisnosti? Ne gubite glavu, ništa nije izgubljeno. Ovisnost o ekranu nije doživotna dijagnoza i uz malo strpljenja možete je se riješiti. Štoviše, može se i spriječiti, pa se vrijeme koje djeca provode pred ekranom ne mora razviti u ovisnost. Kako onda pomoći djeci koja pate od ovisnosti o ekranu?

Uspostavite pravila

Zajedno s djecom izradite razumna pravila i dogovorite se kada i koliko dugo dijete može biti na telefonu, tabletu, računalu ili pred televizorom. Pravila bi trebala biti realna, što znači da ne biste trebali ograničiti korištenje ekrana na potpuno minimum ili ga zabraniti. Možete si pomoći aplikacijama koje blokiraju korištenje telefona nakon prekoračenog vremena ili se dogovoriti oko postavljanja mjerača vremena.

Pri izradi ovih pravila i osobito pri njihovom poštivanju pomaže, ako se njima vodi cijela obitelj. Možete, primjerice, postaviti pravilo da tijekom jela nitko nema telefon kod sebe i umjesto televizije uključite glazbu. Mnogim obiteljima pokazalo se korisnim i to da su u kući odredili posebno mjesto na koje prije spavanja odlažu telefone i tablete te ih ne uzimaju sa sobom u spavaću sobu i dječju sobu.

Pokažite djeci da život postoji i iza ekrana

Ne poričemo činjenicu da je biti dijete danas teško. Nakon dugog dana u školi i djeca žele isključiti, pa kao prvo po dolasku kući sjedaju pred televizor i uzimaju mobitel u ruke. Pokažite djeci da postoje i drugi načini za opuštanje i razbibrigu. Šetnja u susjedstvu ili u parku, posjet knjižnici, sladoled s kolegama iz razreda, planinarenje u šumi ili članstvo u sportskom timu natjerat će djeca da odlože telefone i odmaknu se od ekrana.

Djeca moraju shvatiti da život i aktivnosti bez ekrana nisu oblik patnje i kažnjavanja, nego pozitivan primjer kako provoditi slobodno vrijeme. Kretanje na svježem zraku, socijalizacija, razvoj vještina ili otkrivanje novih interesa i talenata puno je bolje nego gubiti vrijeme na ekranima koji donose samo malu korist.

Naučite djecu da se dosade

Da, opet ta dosada. Smatra li vaše dijete izlet u park dosadnim i neugodnim? Dosada nije loša stvar i sigurno ste i vi bili svjedoci toga kako se naizgled dosadna aktivnost na kraju pretvori u zabavu punu uspomena.

Dosada je nužan dio razvoja djece i u interesu je vašeg djeteta da se redovito dosadi. Ne strukturirano vrijeme temeljni je kamen kreativnosti, rješavanja problema, emocionalne otpornosti i razvoja mnogih funkcija. Usmjerite djecu da svaki dan odlože telefon sa strane, udalje se od ekrana i izmišljaju vlastite načine provođenja slobodnog vremena.

Budite primjerom

Djeca i tinejdžeri nisu jedini koji su navikli provoditi vrijeme pred ekranom. Razmislite koliko puta tijekom dana nesvjesno posegnete za telefonom i automatski otvorite društvene mreže. Ako želite izliječiti svoje dijete od ovisnosti ili je spriječiti, važno je da se i sami izbjegavate podlegnuti nagonu da provodite vrijeme pred ekranom.

Pokušajte ograničiti provjeru telefona u prisutnosti djece i, ako radite od kuće, pokušajte ne provjeravati e-mailove nakon radnog vremena. Zapamtite da nije svaki e-mail hitan, iako se tako može činiti. Kad sjednete na kauč, ne uključujte televizor, nego radije uzmite knjigu ili križaljke i potaknite djecu na igranje društvenih igara ili na ručne radove koji će zaokupiti njihove ruke i odagnati stalnu potrebu da posegnu za mobitelom.

Potražite pomoć

Ponekad roditelji i njihova odlučnost da pomognu djetetu nisu dovoljni. Ako vaše dijete pati od ovisnosti o ekranu ili ima jake i nepopuštajuće simptome apstinencije, nemojte se bojati odvesti dijete k pedijatru, školskom psihologu ili terapeutu. Pokušati pomoći vlastitom djetetu nije sramota, nego pokazivanje snage i ljubavi.