Pomozite, kod kuće imamo malog perfekcionista

  Kategorije: Odgoj,
7 min.
16. Srp'21

Jeste li primijetili da sve što vaše dijete radi mora biti savršeno i da se pod svaku cijenu trudi biti bolje od ostale djece? Vjerojatno kod kuće imate malog perfekcionista. Ova karakterna osobina zasigurno zaslužuje priznanje, no ona može biti i štetna. Saznajte zašto perfekcionizam kod djece nije takva prednost i kako biste trebali odgajati takvo dijete.

Uvijek mora imati najviše bodova na ispitu, uvijek mora biti pobjednik u nekom natjecanju, a čak i najnoviji model igračke, moderne tehnologije ili odjeću mora imati ranije od ostale djece. Nije loše imati visoka očekivanja od sebe i okoline. Međutim, ako djeca očekuju da će sve biti savršeno, nikada neće biti zadovoljna svojim rezultatima.

Previsoki zahtjevi

Perfekcionisti si često postavljaju nerealne ciljeve, vršeći na taj način ogroman pritisak na sebe. Za njih vrijedi jednostavna jednadžba – sve ili ništa. Dovoljno je da im nedostaje tek jedan bod za 100 %-tnu riješenost ispita i automatski to smatraju neuspjehom. Međutim, problem je u tome što nakon nekog vremena ne mogu u potpunosti uživati ​​u bilokakvom uspjehu i odmah povisuju ciljeve.

Perfekcionizam može biti izvrsna motivacija za djecu da postignu bolje rezultate. Međutim, vrlo brzo ova osobina može postati stvarni problem koji će prije naštetiti djeci u životu nego im pomoći. Stručnjaci su identificirali tri različite vrste perfekcionizma od kojih svaka može naštetiti zdravlju djeteta:

  1. Perfekcionizam orijentiran na druge – osoba ima nerealna očekivanja od drugih ljudi
  2. Perfekcionizam orijentiran na sebe – osoba sama sebi postavlja visoka očekivanja
  3. Društveno uvjetovani perfekcionizam – osoba je uvjerena da joj društvo postavlja nerealna očekivanja, bilo da su to roditelji, učitelji, treneri ili partneri.

Perfekcionizam djevojčica

Kako prepoznati perfekcionista?

Znakovi upozorenja perfekcionizma kod djece variraju ovisno o dobi i vrsti perfekcionizma koji se razvija. Općenito, perfekcionizam se očituje na sljedeće načine:

  • Poteškoće u izvršavanju zadataka. Perfekcionist je uvjeren da rezultate koje ostvaruje nikada nisu dovoljno dobri.
  • Anksioznost zbog neuspjeha.
  • Pretjerana osjetljivost na kritiku
  • Niska tolerancija na frustraciju u slučaju pogreške ili neuspjeha.
  • Odugovlačenje kojim perfekcionist odgađa rješavanje zahtjevnih zadataka.
  • Samokritičnost, samosvijest i osjećaj srama koji se javljaju vrlo brzo i bez očitog razloga.
  • Problemi pri odlučivanju ili određivanju prioriteta zadataka.
  • Pretjerana kritičnost prema sebi i drugima.

Pritisak škole i roditelja

Perfekcionizam nije urođena osobina. Znanstvenici su opisali nekoliko čimbenika koji pridonose njegovom razvoju:

  • Akademski pritisak. Djeca su potaknuta ostvarivati savršene rezultate jer žele upisati prestižnu srednju školu ili studij ili pokušavaju dobiti stipendiju za izvrsnost. Ovi akademski pritisci mogu uzrokovati kod djece potrebu za savršenstvom jer u suprotnom neće moći postići puno u životu.
  • Biološki čimbenici. Iako perfekcionizam nije urođen, on može biti biološke prirode. Perfekcionizam je usko povezan s određenim mentalnim poremećajima, poput opsesivno-kompulzivnog poremećaja ili poremećaja prehrane.
  • Želja za ugađanjem. Neka djeca žele steći divljenje i naklonost drugih pokazujući se savršenima u svim pogledima. U nekim slučajevima ovo je možda jedini način da privuku pažnju roditelja.
  • Nisko samopouzdanje. Perfekcionisti se često usredotočuju na svoje pogreške i previđaju uspjehe. To dovodi do razvoja lošeg mišljenja o samome sebi jer osjećaju da su njihova postignuća jedino mjerilo njihove vrijednosti.
  • Utjecaj roditelja. Djecu treba pohvaliti, no previše pohvala može uzeti svoj danak. Kad stalno hvalite svoju djecu čak i zbog nekih „banalnih” stvari, ona mogu pomisliti da nije u redu pogriješiti i pod svaku će cijenu pokušati uspjeti u onome što su naumila.
  • Roditelji perfekcionisti. Ako su roditelji perfekcionisti, veće su šanse da će i svoju djecu odgojiti s takvim očekivanjima.
  • Pozornost u medijima. Na vijestima neprestano slušamo o sjajnim rezultatima sportaša i savršenim izvedbama glumaca ili pjevača. S druge strane, mediji često prenose vijesti u kojima se navodi da je bila dovoljna jedna jedina pogreška koja je nekom sportašu uništila cijelu karijeru. Ovakve priče iz medija kod djece mogu stvoriti dojam da u svemu moraju biti savršena.
  • Trauma. Traumatična iskustva kod djece mogu razviti osjećaj da će biti voljena i prihvaćena samo kad ostvare savršene rezultate.

Kad perfekcionizam postane problem

Samo zato što je vaše dijete perfekcionist ne znači da će automatski uvijek postizati najbolje rezultate. Zapravo, perfekcionizam može imati suprotan učinak. Perfekcionisti često doživljavaju tjeskobu zbog neuspjeha koja ih sprečava da postignu uspjeh. Strah od neuspjeha ometa ih u iskušavanju novih stvari, što može dovesti do skrivanja boli i nezadovoljstva. Izvana se perfekcionisti manifestiraju kao ljudi koji nemaju nikakvih problema jer je izražavanje straha i tjeskobe također manifestacija neuspjeha. Stoga mnogi od njih tiho trpe kada se počinju pojavljivati problemi.

Povišena razina hormona stresa također je usko povezana s perfekcionizmom. Perfekcionisti osjećaju da su pod pritiskom i smatraju da moraju izbjegavati pogreške pod svaku cijenu, što kod njih izaziva neprestani stres koji dugoročno može ozbiljno naštetiti tjelesnom i emocionalnom zdravlju osobe i dovesti do problema sa psihičkim zdravljem. Perfekcionisti imaju veći rizik od razvoja depresije, tjeskobe i drugih poremećaja psihičkog zdravlja.

Perfekcionizam nogomet

Pretvorite perfekcionizam u prednost

Jeste li kod svog djeteta primijetili znakove upozorenja koji upućuju na perfekcionizam? Sljedećim strategijama možete pomoći svojoj djeci da kontroliraju perfekcionizam i pretvore ga u prednost:

  • Pomozite djetetu razviti zdravu dozu samopouzdanja. Sudjelujte zajedno u aktivnostima u kojima se vaše dijete osjeća dobro i u kojima nije važan samo rezultat. Pokušajte volontirati, zajedno naučite nove stvari i upoznajte ih s kreativnim aktivnostima. Zahvaljujući aktivnostima u kojima nije važna pobjeda već sama aktivnost, dijete će razviti zdravo mišljenje o samome sebi.
  • Zajedno utvrdite što sve dijete može kontrolirati, a što ne. Djeca moraju shvatiti da ne mogu sve napraviti savršeno i da jednostavno ne mogu kontrolirati sve stvari. Mogu kontrolirati sami sebe i svoje reakcije, ali ne i učitelja koji priprema testove ili protivnika koji je možda puno bolji i iskusniji.
  • Naučite ih da pozitivno pričaju sami sa sobom. Takozvani pozitivni samogovor može imati značajan utjecaj na psihičko blagostanje djeteta. Međutim, važno je razlikovati samokritiku od suosjećanja prema samome sebi. Pokažite djeci da i vi razgovarate sami sa sobom i da imate razumijevanja čak i u slučaju pogreške. Na primjer: „Danas se nisam koncentrirao i večera mi je izgorjela. Smislit ću nešto drugo.” ili „Zaboravila sam otići u banku. Učinit ću to sutra.”
  • Obratite pažnju na svoja očekivanja. Budite pažljivi da ne vršite pritisak na svoje dijete i da ne tražite previše od njega. Ako je njegov perfekcionizam uvjetovan vašim prohtjevima, smanjite svoja očekivanja.
  • Pohvalite i trud, a ne samo rezultat. Da, puni broj bodova na ispitu zaslužuje pohvalu, no odajte djeci priznanje čak i ako im je nedostajalo nekoliko bodova za peticu. Pohvalite djecu zbog marljivog rada i istaknite koliko su ljubazna prema svojim prijateljima. Uvjerite njih, ali i sebe, da uspjeh nije najvažnija stvar u životu.
  • Postavite realne ciljeve. Razgovarajte sa svojom djecom o ciljevima koje žele postići. Ako postizanje ovih ciljeva zahtijeva savršenstvo, razmislite zajedno o opasnostima koje donosi postavljanje visokih ciljeva i pokušajte malo smanjiti njihova očekivanja. Započnite zajedničkim postavljanjem realnijih ciljeva.
  • Otvoreno pričajte s djecom o vlastitom neuspjehu. Sigurno barem jednom u životu niste postigli ono što ste željeli. Otvoreno priznajte svojoj djeci da niste dobili posao iz snova ili da nikada prije niste osvojili vrlo željenu nagradu. Podijelite s njima svoje osjećaje koje ste u tom trenutku imali.
  • Naučite ih nositi se s neuspjehom na zdrav način. Iako je neuspjeh neugodan, možemo ga naučiti tolerirati. Naučite dijete zdravom pristupu razočaranju, odbacivanju i pogreškama. Razgovor s prijateljem, pisanje dnevnika ili slikanje/crtanje pomoći će djeci da se nose s neuspjehom i osjećajima koje proživljavaju.

Određena razina perfekcionizma prihvatljiva je i ne mora djeci stvarati probleme. Usredotočite se na to kako vaše dijete reagira na neuspjeh, zatvara li se previše u sebe, odbija li prijatelje i je li neuspjeh popraćen znakovima agresije ili velike tuge. Ako osjećate da nešto nije u redu, obratite se dječjem psihologu.